MAGIČNI PONEDJELJAK

27.12.2024. PAPRIKAŠ I PRIPOVIJEDANJE

DKC SARAJEVO (DOM PISACA) U 20:00h

Više informacija uskoro...

21.10.2024. KUHANO VINO I VAMPIRI

DKC SARAJEVO (DOM PISACA) U 20:00h

Vampir/lampir/lampijer, prema popularnoj legendi, stvorenje, često sa očnjacima, koje plijeni ljude, uglavnom konzumirajući njihovu krv. Vampiri su prisutni u folkloru i fikciji različitih kultura stotinama godina, pretežno u Evropi. U većini predanja, vampiri su “nemrtvi” – što znači da su na neki način oživljeni nakon smrti – i za mnoge se vjeruje da svake noći ustaju iz svojih grobova ili lijesova, koji su često ispunjeni njihovom rodnom zemljom. Za vampire se obično kaže da su blijede puti i grotesknog do natprirodno lijepog izgleda, ovisno o vjerovanju. 

Termin vampir populariziran je u zapadnoj Evropi nakon izvještaja o masovnoj histeriji iz 18. vijeka o već postojećem narodnom vjerovanju na Balkanu i u istočnoj Evropi koje je u nekim slučajevima rezultiralo mutilacijom leševa i optuživanjem ljudi za vampirizam. U Bosni, Crnoj Gori i Srbiji postoji vjerovanje da će se prva osoba koja umre od neke epidemije ili kuge podići iz groba u obličju lampira. Prema istim predanjima lampir leži nepokretan u svom grobu preko dana, a navečer posjećuje one koje je poznavao u životu i napada ih, ispijajući krv kroz malenu rupu koju zubima pravi na prsima svojih žrtava. Lampir izgleda identično kako je izgledao za života osim što mu je koža crvenkasta i njegovo tijelo se čini blago nadutim, što se bolje uočava nakon što se nahrani. Jedina fizička promjena jeste sedam oštrih zuba u njegovim ustima. Onaj koji preživi napad lampira će i sam postati lampir. Ako neko želi postati lampir to čini jedenjem mesa osobe koja je pogubljena. Kako bi se lampir uništio, potrebno je po danu iskopati njegovo tijelo i spaliti ga. U tradiciji balkanskih Roma postoji vjerovanje u lampijerovića, koji je dijete ljudske žene i vampira. Rađa se kao prirodni neprijatelj vampira.

Preuzmite preporučenu literaturu posvećenu OVDJE! 

Više: https://www.britannica.com/topic/vampire

___________________________

Izvori:

• Eldridge, Alison. vampire. Encyclopedia Britannica (2024). Dostupno na: https://www.britannica.com/topic/vampire. (Pristup: 15.10.2024.)

• Bane, Theresa. Vampire Mythology (2010), McFarland & Company, Inc., Publishers

• Silver, Alain, James Ursini. The vampire film : from Nosferatu to True Blood (2011), Limelight Editions

12.8.2024. RAMEN, KINTSUGI I NO

DKC SARAJEVO (DOM PISACA) U 20:15h

Kintsugi je stoljećima stara japanska tehnika popravka koja koristi urushi (japanski lak) posut zlatom u prahu za obnavljanje razbijenih keramičkih i porculanskih posuda. Umjesto da maskira lomove, kintsugi ih ističe zlatom kako bi se ispričala priča predmeta. Predmeti koji su restaurirani tehnikom kintsugi često se smatraju još dragocjenijim nego što su bili prije.

Postoji nekoliko metoda restauriranja keramike i porculana pomoću urushija: na primjer, srebrni prah se može koristiti kao finiš (gintsugi) umjesto zlata; popravak se može izvršiti korištenjem samo urushija bez metalnog praha (urushitsugi); a fragmenti koji nedostaju mogu se zamijeniti komadima različite keramike (yobitsugi) ili čak komadima drveta (mokuhen).

Popularna priča govori o razvoju tehnike u kasnom 15. stoljeću kada je omiljena kineska zdjela za čaj šoguna Ashikage Yoshimase razbijena. Prema priči, poslao je zdjelu u Kinu na popravak. Ispostavilo se da je bila popravljena spajalicama, što je praksa u kojoj se metal umeće u izbušene rupe s obje strane prijeloma kako bi se dijelovi držali zajedno. Yoshimasi se nije svidio izgled i japanski majstori su smislili novu metodu koja je bila estetski ugodnija, otuda i počeci kintsugija.

Nō (jap.: vještina), klasično japansko kazalište, koje se razvilo na prijelazu iz 14. u 15. st. (razdoblje Ashikaga/Muromachi). Za konačno oblikovanje kazališta nō, kojemu su prethodili mnogobrojni popularni zabavljački oblici (dengaku, sangaku, sarugaku,narativna pjesma kuse, ritmički ples mai, sveti šintoistički ples kagura, budistički ples ennen-nō i dr.), najzaslužniji su bili Kannami Kiyotsugu (1333–84) i njegov sin Zeami (1363–1443); značajan je potonji autor Komparu Zenchiku (1405–68). Nō je totalno kazalište, uključuje glumu, ples, pjevanje, glazbu; predstavu izvode glavni lik (uloga) shite, sporedni lik waki, zbor od 8 do 10 članova i orkestar sastavljen od 2 do 3 bubnja i flaute. Izvođači su isključivo muškarci. Izvedbeni je prostor strogo kodificiran, glavni lik nosi masku. Estetska je svrha izvedbe postizanje yūgena, doživljaja eterične i duboke sugestivne ljepote. Izvori radnje lirskih drama nōa, kojih se tekstovi sastoje od proze i stihova, pjesničke su zbirke Manyōshū (VIII. st.), Kokinshū (poč. 10. st.), romani Genji monogatari(11. st.), Heike monogatari (13. st.) i druga djela. Naslovi su nekih od najpopularnijih komada Atsumori, Dama Aoi, Izutsu, Matsukaze. Tradicionalni program sastoji se od izvedbe nekoliko komada, između kojih se izvode komični interludiji (kyōgen). Repertoar sadrži oko 250 djela, od kojih se danas izvodi malen broj najpopularnijih. Današnjoj japanskoj publici nō je stran, nerazumljiv, budući da je jezik tekstova starojapanski, pa se za razumijevanje radnje koriste popratnim programima sa sadržajima i prijevodima tekstova. Prava izvedba može se vidjeti samo na izvornoj pozornici u samo nekoliko tradicionalnih kazališta nō u Japanu.

Preuzmite preporučenu literaturu posvećenu No teatru OVDJE! 

___________________________

Izvori:

• Kintsugi: Japanese repair technique (2024), Japan House London. Dostupno na: https://www.japanhouselondon.uk/read-and-watch/kintsugi/ (Pristup: 05 august 2024). 

• Deng, Connie. Kintsugi (2024), Encyclopedia Britannica. Dostupno na: https://www.britannica.com/art/kintsugi-ceramics (Pristup: 05 august 2024).

• NŌ, Hrvatska enciklopedija. Dostupno na: https://www.enciklopedija.hr/clanak/43962 (Pristup: 05 august 2024). 

27.5.2024. SLATKIŠI I LUTKE

DKC SARAJEVO (DOM PISACA) U 20:15h

Kroz historiju različite kulture lutke su korištile kao sredstva za pripovijedanje, moralna učenja i kao zamjenu za ljudska tijela u ritualima koja bi duhovi predaka „zauzimali”. Oni su kreacije koje su u potpunosti podložne kontroli i manipulaciji svojih animatora. Danas se javljaju u raznoraznim oblicima, počevši od onih koje su zvijezde dječijih predstava do masivnih lutki koje se koriste na političkim protestima; svijet lutkarstva je šaren, uzbudljiv i neograničen.

6.5.2024. GRAH I GROTOVSKI

DKC SARAJEVO (DOM PISACA) U 20:15h

Jerži Grotovski je bio revolucionarni poljski pozorišni režiser i teoretičar začetnik tzv. “Siromašnog pozorišta”: “Siromašno pozorište: korištenje najmanje količine fiksnih elemenata za postizanje maksimalnih rezultata magičnom transformacijom objekata, kroz multifunkcionalnu ‘igru’ rekvizita. Stvoriti kompletne svjetove koristeći samo ono što je pri ruci. […] Ovo je pozorište u embrionalnoj formi, u procesu rađanja, kada probuđeni instinkt glume spontano bira odgovarajuće oruđe za magijsku transformaciju. Pokretačka snaga iza toga svakako je živo biće, glumac.” - Ludwik Flaszen

Prezumite preporučenu (neobaveznu) literaturu OVDJE!